Ja sam par godina vozio F1C na gamepadu. Dobar gampad, fino se moglo dozirati preko gljivica, ali sam i koristio neke minimalne pomoći. Dolazak u ligu mi je bio, ne promjena za 180°, nego za 39268175478145°. Nova platforma rFactor, prvi put volan i vožnja bez ikakvih pomoći. I to sve se skupilo u Monacu. Šok, nevjerica, jad i tuga u što sam se uvalio nastupila je nakon prvog kočenja koje je završilo u zidu.
Po meni, volan je teži za vozit pa je logično da se sa gamepadom moglo radit bolje vrijeme. Znam da se moglo radit bolje vrijeme jer prije pristupa u ligu sam vozio iste staze kao i vi i imao sam manje zaostatke nego sa volanom kad sam se pridružio ligi. Prvo zato jer je kod volana potrebna idelana pozicija za sjedenje, fixna da se može mlatit po pedalama bez da one kliznu ili ja. Drugo, zato jer rad rukama mora biti jako brz i stvara dobru napetost u rukama i leđima pa i u cijeliom tjelu kad se doda rad nogama. Rezultat svega je veći umor fizički i koncentracijski. Sa gamepadom se nisam nikad ovako znojio, a pozicije tijela nisu bile bitne, a jedini fizički problem je bila bol u palčevima.
Iz svega ovog što sam nadrobio mogu reči da vožnju volanom cijenim daleko više, nego vožnju sa nekim drugim kontrolerima. a napredak pripisujem samoprisilom mijenjanja stila vožnje. Primjetio sam da vrlo lako postanem rob svog stila. Radim neko solidno vrijeme i uporno kopiram krug za krugom umjesto da testiram nove stvari na koje se teško natjerati jer da bi pokazale rezultat treba više krugova odvozit.
Moram još dodat da sam naviše prakse uhvatio u test dvobojima sa Brnuom. Nevjerovatni mi je užitak branit se od njega jer me odlično čita i nikad se ne zabije u mene, dok me on opet sa druge strane ne forsira previše, već mic po mic me tijera da guram svoje granice. Strava, jedva čekam opet
